KOMUNIKACIJEKomunicirali smo s vanjskim svijetom preko satelitskog telefona, humanitarnih organizacija, radio amatera, stranih novinara, UN-a, Jehovinih svjedoka, Caritasa.

VODAUvijek sam čekao u redu za vodu i nisam mogao odjednom ponijeti više od 70 litara.

BOSANSKA KUĆAPodigli smo kuću kao umjetničko-antropološki projekat o jednom vremenu, unutar doma kulture. U vrijeme razaranja htjeli smo graditi. Bio je ogroman napor dovući materijal s ruševina i podići kuću. A onda smo sito štampom odštampali poster i projekat nazvali Bomba od želea. Na nekoliko jezika.

Napravila sam ženski akt s burekom i baklavom. Natjerala sam majku da ih napravi za izložbu iako je to tada bio čisti luksuz. Izložiti burek i baklavu, a ne pojesti ih!

DŽEMPERTrebalo je oparati stari džemper i od te vune napraviti novi. A nekad kasnije oparati i taj, pa napraviti još noviji. To me držalo zaposlenom i tako me nisu opsjedale uznemirujuće misli.

U slobodno vrijeme sam spremao ispite na žurnalistici.

U slobodno vrijeme smo najviše razgovarali o hrani. Za razgovor vam ne trebaju svjetlo niti električna energija.

SIESTABili smo na koncertu koji nije bio prekinut uprkos stalnim detonacijama. Ustrajnim sviranjem iskazivan je prkos, otpor prema divljaštvu, brutalnosti. A onda sam se, kod kuće, dugo odmarao.

SAKSOFONU slobodno vrijeme sam svirao saksofon. U sobi niko osim nas dvoje.

AEROBIKU gradu je otvoreno savjetovalište za posttraumatski sindrom. Tu je bio i kurs informatike, engleskog jezika, kurs šivenja, kurs kozmetike, ali ja sam izabrala aerobik. Mogla sam tamo otići popiti kafu, porazgovarati s ljudima; kad je bilo struje mogli smo gledati i televiziju. Bilo nam je potrebno da skačemo, da se družimo, da razmjenjujemo recepte, da aerobikom vraćamo energiju.

KUHANJE BATERIJAKuham Sony baterije po tri minuta s malo soli da ponovo prorade. I prorade.

DJEČAK I KANISTERITo je bilo vrijeme kanistera, strašno vrijeme. Po vodu se išlo kod Pivare. Led je bio, smrzle se ruke. Dođete kući, nemate ih čime osušiti. Ako nosite četiri kante vode od po pet litara, pa ih metnete na kaiš na leđa, onda dođete kući mokrih leđa. Napravila sam od kaiša za pantalone kaiševe za kanistere. Tako su moji lakše nosili po nekoliko kanistera odjednom.

KINO BIJEG OD STVARNOSTILjudi su vrlo rado dolazili u naše kino da gledaju filmove. Bile su strašno velike gužve. Ljudi su trčali bukvalno ispod snajpera da bi ušli u kino. Karta je bila samo 1 marka. To je cijena jedne svijeće koju čovjek potroši ako sjedi kod kuće, potroši tu svijeću ako hoće da vidi sebe i svoju porodicu. Znači, za iste pare se nađe s drugim ljudima, vidi poznata lica, progovori nešto normalno.

Opusti se, budi cool, spreman za promjene, kreativan, koristi pamet, a sve da bude sa osjećajem za humor.

Moraš biti brži i perceptivniji nego inače.

DJECAUvijek sam izmišljala nešto za djecu što bi ih usrećilo da im skrenem pažnju s granata. Divila sam se djeci kako su sve ovo izdržavala, kao odrasli.

DIZAČ TEGOVAImao sam tegove još od prije rata. Izvlačio bih ih iz komode čim dođem kući. Ako se nisam kretao, onda sam vježbao. Ritam tegova naspram dinamike razaranja.

PEĆ ZA KAFUNapravio sam peć od veće konzerve graška, a od metalne cjevčice sam napravio solunar i na toj pećici u avliji kuham kafu i čaj.

Činila sam sve da izgledam dobro.

Imao sam mnogo slobodnog vremena i lunjao sam okolo sa prijateljima.

Jednostavno sam znala šta i kada treba da uradim, a ako sam trebala čekati, onda sam čekala.

U slobodno vrijeme sam šišala komšiluk, za jedno šišanje dobivala kutiju cigareta.

Gajio povrće i cvijeće u svojoj bašti.

NAIDAVažno je da u vremenima stresa i krize za djecu stvorite mirne okolnosti.

HRANAUgledao sam ribu, pastrmku. Nisam smio da kažem svojim ribarima. Otišao sam kući iako su odozgo pucali snajperi niz samu rijeku. Uzeo sam pribor, nisam imao drugih mamaca, morao sam pronaći gujavicu i na gujavicu sam uhvatio ribu. To je bilo veliko veselje.

Ispunjavao ukrštene riječi običnom olovkom – brisao pa ponovo pisao.

POHOVANI TIKVIN CVIJETUbrale smo tikvin cvijet koji je visio s komšijinog balkona, i pohovale cvijet koristeći jaja u prahu. Tek kasnije smo saznale da je u Francuskoj pohovan tikvin cvijet vrhunski specijalitet.

Plela, heklala, samo da se nečim zabavim u rukama.

Uglavnom svirao s bendom.

PEĆ OD REFLEKTORAMilenko je od pozorišnog reflektora napravio peć koja je grijala stan, sve četiri godine pod opsadom.

HARE KRIŠNA - KONCERTLjudi su umirali od gladi, bila je to teška godina. U našem hramu smo pripremili neku hranu, priredili koncert i pozvali ljude da dođu. Meni su potekle suze na oči kad sam vidio koliko su ljudi sretni. Svi su imali osmijeh na licu, svi su pljeskali s radošću. Rekli su nam da su za trenutak zaboravili gdje su: ‘Mislio sam da sam negdje drugo.’

VEČE UZ RADIOBili smo bliski, okrenuti jedni drugima. Posebno kad bi pao mrak i dnevni opstanak bio završen. Slušali smo radio na akumulator. Tuđe glasove i muziku. Napravio sam radio koji radi na dinamu. Doduše, mogli smo ga slušati samo kada neko od nas okreće pedale bicikla.

TUNELMene je više bilo strah proći kroz tunel nego kroz Sarajevo, kroz sve one granate. Neki čudan strah me uhvatio u tom tunelu. Sjedim ja na tim kolicima, na svojim koferima, jedan čovjek gura ta kolica, a ja zapjevam: ’La la la la, O sole mio, la la la’, a ovi iza mene: ‘Joj, Gertruda, nemojte molim Vas’. A ja opet – da dam sebi snage, da ubijem strah, a iza mene kažu ‘Gertruda, kumim te Bogom, nemoj više, obrušit će se cijeli tunel, past će sve na nas od tvog glasa.’ Onda smo se toliko počeli smijati da je tih 100 metara prošišalo u jednom cugu, izađemo van – a ono puca. Sarajevski ratni tunel je prokopan u periodu mart juni 1993. godine u vrijeme opsade Sarajeva. Tunel je bio jedini ulaz i izlaz i grad i kroz njega se dopremala humanitarna pomoć i oružje za odbranu grada.

‘KOKTEL’ CIGARETASjetila sam se da je za dišne organe dobra trava podbjel i da bih to mogla upotrijebiti za cigarete. Pa sam je osušila i tanko narezala, pa uzela papiriće od mašinskog papira, izrezala u male kvadratiće i pokušala pušiti. Ali shvatila sam da nešto nedostaje, da je to oporo, a da ja imam i nane. Pa sam tu nanu osušila, izrezala na sitne komadiće i sve pomiješala. To je bilo daleko ugodnije, to mi je bio spas jer sam bila strastven pušač.

BILIJARBilijarski sto smo unijeli u podrum, akumulator nam je proizvodio dovoljno struje za jednu sijalicu i igra je mogla početi.

U slobodno vrijeme sam pravio igračke jer se time bavim već 10 godina i na taj način zarađujem.

BOLNICAKako smo dolazili na dežurstva, trebalo je donijeti vodu, trebalo je donijeti koju cjepanicu, ko je šta imao, tako je i donosio. Drugačije se nije moglo. Cjepanice smo stavljali u rerne da se malo osuše, a ujedno i da se ugriju pa smo na njima grijali ruke, da bi bile tople kad pokrivamo pacijente, pogotovo malu djecu.

VODAA jedanput sam dobio temperaturu uvečer, pa nisam mogao ići po vodu. Međutim, ja sam one sirćetlice u po’ noći navukao na noge pa mi je spala temperatura, a onda mi žena kaže ‘Ja ne smijem sama na vodu’. I ja tako, sa svim onim sirćetlicama, obučem dječije velike cipele pa odem s njom na vodu.

INATŠminkam se iz inata.

IZUMINapravila sam pećice od lima i konzervi. Na njima mogu praviti samo kafu ili čaj.

Šetao sam psa.

SUŠENJE VEŠAOtkuhavala sam veš tako što sam ga stavljala u crne kese i vješala na štrik na suncu.

Najznačajniji događaj je bio rođenje mog sina.

NAKITPravio sam nakit, niko ga nije naručio, ali ja sam tako provodio slobodno vrijeme. Predano sam radio na zanatskoj obradi i ljepoti svakog komada.

PODRUMZa vrijeme teškog granatiranja ostajali smo u hodniku ispred mog stana. Sve naše komšije sa sprata i oni iznad nas bili su tu. Imali smo sreće: nismo imali nijedan direktan pogodak.

HRANAPrisustvovao sam na desetak ručkova ili večera pod našim motom ’Uberi ručak, ulovi večeru!’.

DJ ADISvakog jutra sam pretrčavao preko raskršća. Nedjeljom, kada sam radio jutarnji program, moj pozdrav je bio: ‘Dobro jutro ljudi, slušaoci stari, mladi, još uvijek sam živ, super je, idemo ako ste i vi živi’.

U slobodno vrijeme sam se trudila da ne mislim na rat.

KRETANJEKretao sam se po gradu da bih pronašao vodu i hranu pod granatama i snajperima. Nije bilo sigurnog prelaza.

‘NO’ TEATARGlumica Ines Fančović rekla je: Vrhunac je bio u tome što je gladan i žedan čovjek u tim trenucima doživljavao veliko zadovoljstvo što glumci imaju snage da ispričaju priču o ratnom Sarajevu. Da dođem do teatra morala sam preći most. Svaki dan sam se dvoumila koji most da izaberem, jer prelazak je bio opasan.

BOLNICAMožete zamisliti da smo u to vrijeme porađali uz svijeće? Bila je jedna svijeća u čitavom rodilištu. Jedna svijeća za dva poroda istovremeno, jedna svijeća za troje novorođenčadi istovremeno.

Ustajao sam u 7 ujutro i igrao košarku dok sam čekao na vodu na pumpi.

TLOCRTFAMA je od materijala iz ruševina bivše vojne kasarne, podigla tradicionalnu bosansku kuću. Bio je to način otpora teškoj destrukciji: u zatvorenom prostoru podići kuću. Ognjenka je, kao arhitekta, prvo napravila tlocrt po kojem smo kasnije gradili kuću. Bila je to jedina neoštećena zgrada u Sarajevu, smještena u zatvorenom prostoru na koji nisu padale granate.

PEĆ OD VEŠ MAŠINEImam šporet napravljen od mašine za veš. Grije ludo. A dan provodim ovako: u saksije sijem peršun i paradajz, a od dva krompira koje mi je dala komšinica dva puta napravim krompir-čorbu. Vodu točim na izvorima. Odem u pet ujutro, i negdje do tri popodne čekam da natočim tri kanistera vode. Morali smo imati vodu za kuhanje i pranje. Sve to vrijeme čekanja prate nas granate i detonacije. Struje nemamo nikako, pa sjedimo u mraku. A da u tom mraku sve ne bi izgledalo još gore, pričamo s komšijama, sjedeći na stepenicama.

Vrijeme smo mjerili drugačije, po onom koliko nam je trebalo da nešto uradimo.

ZDRAVLJETokom opsade izgubila sam 15 kilograma, ali sam bila zdrava.

FILMSKI FESTIVALHaris Pašović, direktor festivala, rekao je: Otvorili smo filmski festival u tri kina istovremeno. Trajao je 10 dana i prikazali smo 140 filmova iz svijeta, bilo je oko 20.000 posjetilaca. Svjetski reditelji su nas podržali i slali nam svoje filmove na VHS kasetama. Pronašli smo agregate, pronašli benzin da bismo mogli vrtjeti filmove. Ljudi su trčali ispod snajpera da bi ušli u kino. Bile su velike gužve. Bila je nevjerovatna atmosfera.

GRIJANJEObukli smo se ’92. godine u zimsku odjeću i to nismo skidali cijelu zimu. Tako smo spavali jer je noću pucalo, morali smo noću ustajati i ići u podrume.

Studirala sam i svaki dan išla na predavanja.

TV ANTENANe, ništa specijalno nisam izumio. Jedino što sam ja napravio bila je antena za TV od dvije igle za pletenje koje sam prikačio na metalni provodnik struje, a njega sam stavio u drvenu dasku da mene ne bi spucala struja.

KUĆNA ZABAVADjecu je trebalo umiriti, zabaviti ih nečim, nikada ih ne pustiti da sjede sami i ništa ne rade. Uvijek ste morali biti s njima, nešto im pričati, učiti ih da slikaju, igrati se s njima, pjevati im.

SAVJETIIzolovan sam od medija i vijesti da ne umanjim motivaciju.

CULTURAL SURVIVALKad je FAMA odštampala prvi newsletter, niko nije mogao vjerovati da je vijest iz Sarajeva: kulturni opstanak. A onda su shvatili da ljudi prave izložbe, predstave, priređuju koncerte, prave modne kolekcije, da bi pobijedili strah od smrti. Kultura je bila bazična potreba, kao hljeb ili voda.

Ništa nije kako je bilo, živjeli smo u Mad Max filmovima.

IZUMINišta nisam izumila, osim što pravim šampone od raznih biljaka.

NAMJEŠTAJ ZA LUTKENapraviti namještaj za lutke, raditi mali namještaj bilo je postignuće – minuciozna kreacija krevetića, malog stola, malog ormara, male stolice podsjećala je na velikog kineskog majstora iz 15. stoljeća koji je u maslinovoj košpici izrezbario lađu s vratima i prozorima, i u njoj osam ljudi od kojih dvojica igraju šah. Milenkov namještaj za lutke je majstorska kreacija; plod preciznog i posvećenog rada.

Ostao sam čovjek.

SKULPTURICAPrepoznavao sam oblike u predmetima koje sam nalazio na ulici. Skupljao sam i izlagao dijelove ruševina, skoro da nisam intervenisao, oblici su bili toliko jasni.

U slobodno vrijeme sam trenirao košarku.

TRGOVINANapravio sam po knjizi inkubator za piliće. Sad prodajem piliće.

MUHAMEDOVA TURBINAMoj prijatelj je napravio plinsku lampu od crijeva za infuziju. Lampa radi na primitivan način. Igla se zabode u glavnu dovodnu cijev odnosno šlauf, a na drugi kraj se ubaci limena cjevčica bakarna. Plamen se kontroliše pomoću regulatora koji je na infuziji. A ja sam, potpuno sam, napravio pravu turbinu. I cijeli kraj je imao struju.

KENTAURI U BORBITehnološki, od tramvaja je bilo najlakše napraviti skulpturu. Mi smo one prve dane koristili tako što smo na kamionima UNPROFOR-a imali rotacione aparate za varenje i dizalice, pa smo taj tramvaj dizali pomoću tih kamiona.

SINGERICASpasila nas je singer-mašina. Ništa joj nije trebalo, ni struja, ni nafta, samo ja i moja snaga da šijem za komšije i to sam razmjenjivala za humanitarnu pomoć.

TETOVIRANJEBaš sam pomislio kako je pravo vrijeme da napravim tetovažu.

TURBINA NA RIJECIIzumio sam i napravio turbinu na rijeci koja je proizvodila struju za nekoliko zgrada u kvartu.

Učila sam italijanski jezik.

NACIONALNA BIBLIOTEKAPreko noći je palo oko 200 granata u blizini i na objekat Vijećnice, Nacionalne biblioteke. S unutrašnje strane, gdje su smještene arhive biblioteke, tu nismo mogli prići da gasimo požar.

U slobodno vrijeme sam se igrala sa kćerkom ili pravila cigarete za sljedeći dan.

BAŠTEImprovizovao sam, doslovno na simsu, baštu veličine razmjera simsa. Imao sam 27 vrsta povrća. Imao sam tikvice, koje su prvo svojim cvjetovima visile dolje i oduševljavale prolaznike. Imao sam paprike raznih vrsta, uključujući i ljute šilje.

‘ČEKAJUĆI GODOA’Predstava Čekajući Godoa počinje replikom: ‘Ništa se ne može učiniti’. Međutim, mi smo ipak uspjeli, uprkos svim okolnostima, nešto smo učinili. Iako skoro do posljednjeg dana nismo mogli nabaviti neke stvari. Npr. mrkvu i još ponešto, kao pile, da bismo napunili izletničku torbu.

STRAHTaj strah od smrti koji sam ja toliko pokušavala da sakrijem ipak se primijeti. Znam da su ga primijetili oni koji me poznaju, ali ipak – šta god se dešavalo, pucnjava i rat, iako sam tog straha bila svjesna, na svaki način sam pokušavala da ga prikrijem.

IZUMINapravio sam malu peć da na njoj kuham. To je bila velika konzerva u koju sam stavio manju konzervu punu vode. Zapalio bih papir u velikoj konzervi i plamen bi grijao manju konzervu s vodom i hranom.

STARAČKI DOMKad trošite dvije hiljade litara vode dnevno, možete misliti koji su to problemi da se obezbijede te količine vode. Bez obzira na svu oskudicu, nikad se nije desilo da ijedan korisnik ostane bez obroka ili da dobije bilo kakvu zaraznu bolest. Jednostavno, ono osoblja koliko se našlo na tom poslu maksimalno se trudilo da ti ljudi osjete da su sigurni – jer imaju nas.

SNAJPERStanem između kuća i pogledam na sat. Kad prvi metak ispuca, mjerim koliko je sekundi do sljedećeg. Otprilike 15-20 sekundi. I kad budem spremna, kad metak ispuca, ja potrčim preko te avenije; moram pretrčati za onih 15 sekundi. Strah je fantastičan: čovjeku se noge presjeku, mišići apsolutno ne rade, zraka u plućima nema.

STVARNOSTISvašta sam radio samo da bih se nosio sa surovom svakodnevnicom.

U slobodno vrijeme sam pisao magistarski rad i učio engleski i njemački.

KANDILO OD VIKLERAMnogo stvari sam izmislila, ali ipak mislim da je najinteresantnije kandilo. Za to kandilo je bila potrebna humanitarna konzerva od Ikara ili bilo koja druga, ali najbolja je bila od Ikara. Jedan metalni vikler, pamučna krpica i ostatak od svijeća. U konzervu se ubaci vikler u koji se prethodno stavi pamučna krpa. Parafin se rastopi i nalije u konzervu, to se ohladi i upali se kad zatreba.

ZABAVEU to vrijeme nije bilo struje, pa smo mi momci iz škole čitav dan vrtjeli pedale bicikla da napunimo akumulator. Djevojke su napravile kolače, a jedna cura je od kuće donijela bocu šampanjca koju je njen otac čuvao za maturu.

Hodala sam po gradu najviše zato da ne budem zatvorena u kući po cijeli dan.

NJEGOVANJE BAŠTEU toj baštici ja sam nasadio svega: kupusa, mrkve... Sve ono što je značilo život i što nas je spasilo. Biljke koje su otpornije na mraz treba zaštititi da bi duže davale plodove. Prekrijte ih plastikom. Iz humanitarne pomoći smo dobili foliju, ona će nam itekako pomoći da duže beremo kupus, da duže beremo salatu, da duže beremo neke druge biljke koje smo posijali u ljeto.

PRESLICAMoja baka okreće preslicu i proizvodi struju: mami da čita, a tati i bratu da gledaju TV.

Vezla sam jedan veliki goblen.

TRANSPORT

‘TRASH’ FASHION SHOWVidjelo se da su te haljine izvađene iz naftalina bile i lijepe i lijepo su stajale na tim mladim djevojkama. Revija je bila vrlo vedra i mada su okolo padale granate, atmosfera je bila lijepa. Umjesto reflektora smo koristili baklje.

TENISSvakog dana sam išao na treninge, svjesno rizikujući. Morao sam proći pored snajpera, ispod granata. Svaki dan su padale granate, ali mislim da me je to i tjeralo da svakog dana idem na trening, da izvlačim iz sebe višak energije, da se ne okrene protiv mene.

RECEPTIPravila sam hljeb od riže. Rižu dobro skuhaš pa je ispasiraš. Onda dodaš malo brašna i pomiješaš. Takav hljeb sam jela po tri, četiri dana i nije bio tvrd.

TRANSPORTGolf je išao na ulje: kad smo imali, sipali smo jestivo ulje, išao je i na lož ulje, nema na šta nije išao. Nikad se nije kvario. Skakao u zrak, išao nizbrdo, uzbrdo. Ja mislim da je taj golf spasio grad Sarajevo.

KIŠNICAUzimala sam vodu iz potoka i u kanisterima je nosila na leđima, po pet kilometara. Nikad nije bilo dovoljno vode. A kosu perem kišnicom, tako dugo ostaje sjajna.

ŠIŠANJEŠišala sam komšije, nekad džabe, nekad za kutiju cigara. Najtraženija zanimanja bila su stolar, limar, šnajderica, frizerka, pletilja.

KOMUNIKACIJERadio-amateri su tokom rata poslali više od 20 miliona poruka.

IZUMINapravio sam kremu za čišćenje cipela.

Najvažnija stvar je da sam ostala u jednom komadu i da sam diplomirala.

DJEDA MRAZDjeda Mraz je došao djeci i dijelio im paketiće, tako da su djeca zaista povjerovala da Djeda Mraz postoji – ako je uspio da se probije kroz obruč da bi njima donio poklone.

Plela sam vunene čarape i papuče, pričala sa komšijama, brinula o kući i tako svaki dan.

Išao sam na posao iz inata.

PING PONGImprovizovali smo i u podrumu napravili sto za ping-pong. Sijalica na akumulator. Igrali smo satima.

Djeci iz ulice sam pokazivao matematiku jer sam davno radio kao nastavnik matematike.

Smijeh, humor, vicevi...

LETAČTe lotre su podigle tog biciklistu, tu vatru i vodu sjedinile, i taj vazduh, neka tri čudna svijeta. A mi smo ustvari ostali na ovom svom svijetu. Razapeo sam ovog bicklistu između dvije obale rijeke pod stalnom snajperskom paljbom.

AMRINA IZLOŽBAOdmah sam znala da trebam nešto napraviti i izložiti. I ovo je bilo to nešto.

TRANSPORTKoristeći bicikl da bi se prije dovezli do određenog mjesta, morali smo proći takozvane opasne tačke na kojima smo bili izloženi snajperskim udarima nevidljivog neprijatelja. U tim trenucima činilo vam se da imate prednost nad pješacima, zbog toga što zahvaljujući biciklu tu tačku brže pređete. Međutim, često se dešavalo da nastrada i biciklista.

OBUĆARI u opsadi sam nastavio biti obućar. Ljudima su cipele trebale kao hljeb. Kako se kretati, i to trčati, ako nemaš cipele? Tako sam ih beskonačno puta popravljao da potraju još malo. Jer nove cipele niste mogli kupiti.

KAFAPravim kafu od ječma. Jednom sam napravila kafu od leće. A probala sam i od riže i žira.

KERAMIČKE FIGURICEKeramičke figurice sam pravila i prije rata, a to sam nastavila raditi i u opsadi, s tim što sam istu vatru koristila i da ispečem figurice i da skuham grah. A šta sam ložila? Plastika je, naprimjer, gorjela jako dobro, ali je strašno smrdila. Ložili smo komade itisona, prostirke, neki su ljudi morali da lože parkete. Ja sam jednom prilikom naložila Tihi Don, komplet Šolohova.

HARMONIKANeki su se za vrijeme teškog granatiranja osjećali sigurnije u podrumu. Imali smo peć i u podrumu. Djeca su se igrala, spavala, pjevala, mi smo ponekad igrali karte, da bismo lakše proveli noć. U podrumu sam svirao harmoniku, kandilo je bilo upaljeno, komšije su slušale i ponekad tražile da im odsviram nešto što oni vole.

TEATAR ‘SKLONIŠTE’Predstava je postigla ono što u tom trenutku nismo mogli očekivati. Evo šta je tada rekla jedna Sarajka: ‘Hvala sarajevskim glumcima što su nam pomogli da ne poludimo’.Tokom predstave su se čule brojne detonacije. Ova predstava, kao i mnoge poslije nje, imala je terapijsku ulogu. Može se reći da je tada započelo ‘kulturno čudo opstanka’.

SVJETLOPravila sam bezbroj vrsta lampi da mi noću pomognu da se krećem po stanu u slučaju noćnog granatiranja.

RAZREDNismo bježali sa časova, iako smo imali jako mnogo, da se izrazim u žargonu, vadiona. Naprimjer, mogli smo milion puta slagati da su padale granate, da je pucao snajper i tako dalje. Naravno, nismo to radili zato što smo imali želju da što više naučimo.

Ja sam mađioničar. Vježbao sam trikove.

Čekao sam do kasno u noć da dođe plin da mogu raditi na mom doktoratu.

SAVJETI ZA BAŠTUZalivajte rano ujutro ili jako kasno uvečer, iz dva razloga. Zemlja je tada hladna, a svi znaju da je po danu ionako opasno zalivati zbog snjapera. Možemo sijati blitvu, čije ćemo listove brati sukcesivno čitavog proljeća. Možemo sijati špinat, koji ćemo brati u rano proljeće. Možemo sijati matovilac koji ćemo brati u toku čitave jeseni.

MJUZIKL ‘KOSA’Probe smo obavljali pomoću malog akumulatora na koji je bio priključen kasetofon s muzikom. Premijera je bila kultni događaj, veliki ventil, veliki sedativ za građane ovog grada. I iz najudaljenijih dijelova grada su dolazili, pod granatama i snajperima, da gledaju Kosu. Igrali smo dvije-tri predstave dnevno, zbog publike koju nismo mogli vratiti.

VODAKada se odredi mjesto za pumpu za vodu tamo gdje prijeti opasnost od snajpera, uvodile su se dežure: da u toku dana samo po dvoje građana prilazi pumpi, a ostali da čekaju skriveni iza nekog objekta koji štiti od snajpera i granata.

PLETIVOPlela sam u mraku da ne mislim na rat.

RADIONapravio sam radio koji sam žicom povezao sa dinamom na biciklu. Okrećući pedale pravio sam struju koja je pokretala radio.

KUĆNI LJUBIMCIPas ni po koju cijenu nije želio da izađe iz zgrade, što me ljutilo i nerviralo, ali sam poslije nekoliko sekundi shvatio da je pas imao dobar razlog za to: na mjestu gdje bismo bili da smo izašli, počele su padati granate. Kasnije su čak i naše komšije provjeravale da li moj pas izlazi napolje, pa ako izađe on, izađu i oni.

BICIKLISTABila mi je velika želja da trkači (građani koji pretrčavaju mostove pod snajperima) ugledaju u zraku mog letača. Dok sam postavljao Biciklistu između dvije obale, bio sam pod neprestanim udarom snajpera.

Frizirala komšinice da budu što ljepše.

DNEVNI OPSTANAKNosio sam vodu u kanisterima, a točio sam na mjestu 10-15 minuta udaljenom od kuće. Hrana je bila iz humanitarne, a nešto malo smo nabavljali na pijaci ili iz naše bašte. Nije bilo dovoljno cigareta. Nismo imali struju, tako da smo palili svijeće ili bili u mraku.

RECEPTIOd hljeba, ukoliko ostane, ako se u toku dana sve ne pojede, a gledalo se da se dobro štedi, da svako dobije makar onu minimalnu količinu da zavara glad, onda su se kao specijaliteti pripremali ćevapčići od prezli. Inače mi Bosanci volimo ćevapčiće.

U slobodno vrijeme sam vezla goblene i to me smirivalo.

NEWSLETTER ‘SURVIVAL’FAMA je napravila vodič za opstanak u katastrofi. Ako si u opsadi bio nov, morao si naučiti pravila urbanog opstanka. Ovaj broj newslettera je bio o životu, a ne o smrti – kako su uglavnom izvještavali svjetski mediji. Iskustvo opstanka u Sarajevu bilo je nada za čovječanstvo: čovjek može preživjeti konstantnu dugotrajnu katastrofu i ostati čovjek kome i kultura postaje osnovna potreba.

GRIJANJEJednu zimu sam proveo bez ikakvog grijanja, a iduće sam nabavio peć i palio vatru sa svim što može da gori: plastika, guma, tekstil, cipele. Kasnije smo dobili plin, ali samo s vremena na vrijeme.

MISS SARAJEVO ‘93Ljudi su shvatili da ovom gradu treba nešto. Nešto lijepo, nešto da pokaže da se ovdje živi. I to je bio izbor za Miss Sarajeva ‘93.

KOLEKCIJA „TRASH”Vidjelo se da su te haljine izvađene iz naftalina bile i lijepe i lijepo su stajale na tim mladim djevojkama. Revija je bila vrlo vedra i mada su okolo padale granate, atmosfera je bila lijepa. Umjesto reflektora smo koristili baklje.

MASKENBALNapravili smo maskenbal za djecu u haustoru. Pošto nisam mogla da gledam djecu kako se igraju po ulici gdje se rasprskavaju granate, sakupila sam ih kod sebe, da odigramo Romea i Juliju. Zamislite vi djecu koja su imala, recimo Romeo 11 godina, a Julija 10 godina.

SMILJINO VJENČANJENađem jednu haljinicu, naravno moram je oprati, nema ni hemijske čistionice, nema ništa. Ali nakon svega, nakon pranja, nisam je mogla ispeglati. Pa sam tako, u toj neispeglanoj haljini, dočekala i svatove i sve. I dan danas se sjećam kako je najbolji drug mog muža Gorana rekao: ‘Kako ćeš tako neispeglana na vjenčanje?’ Ali mene to nije sekiralo, ništa mi nije smetalo, niti mi je išta značilo to što mi je haljina bila neispeglana. Mi smo, ipak, u svemu tome imali jednu divnu atmosferu. Na vjenčanje smo otišli pješke, nismo ni auta imali, ničeg nije bilo. A kad smo se vraćali, nažalost počne granatiranje, tako da smo se – samo što smo izašli – trkom razbježali.

HRANAU početku ljudi nisu imali na čemu da kuhaju. Nisu imali ogrjeva, nisu imali struje, nije bilo vode.

HRANAOrganizirali smo se u komšiluku gdje je bio jedini štednjak, pa smo svi tamo nosili hljeb da se ispeče, čekali bismo na red po 4-5 sati.

KLAVIRDirke su imale sibirsku hladnoću. Ali se zvuk klavira razlijevao ulicom i na trenutak usrećivao užurbane prolaznike.

AMINA PROIZVODI STRUJUProizveli smo svjetlo pomoću bicikla, tačnije svjetlo bi se palilo okretanjem pedala. Imamo svjetlo, a istovremeno održavamo i kondiciju.

MAŠINA ZA STRUJUNapravili smo agregat od automobilskog motora koji radi na plin i elektro-motora vodovodne pumpe. Motor je bio od komšijinog golfa, elektro-motor smo nabavili ispod ruke, zavrtnji koji su prepravljali struju bili su iz veš-mašina (moje i od mog kolege) koje su bile skoro nove, ali u tom trenutku neupotrebljive. Sve u svemu, zahvaljujući tom izumu skoro svaki dan smo imali struju jačine 4 KW i napajali televizore i sijalice u 12 stanova.

HALJINAŠijem haljinu od svojih starih haljina; ne toliko što mi treba, nego da sačuvam pamet.

Uglavnom sam slušao muziku.

STRAHAko je čovjeka bilo strah, govorio je da ga je strah, kada je nekog volio, odmah je to i rekao, pokazivao je to. Ako smo željeli jedni drugima da pomognemo, to smo i radili.

PREBIRANJE RIŽEDa ne bih pukla k’o livada, satima sam prebirala rižu iz humanitarne pomoći.

BOŽIĆ U KATEDRALINismo propuštali da proslavimo Božić u Katedrali. Da okitimo jelke, da se svečano obučemo i da hor pjeva božične pjesme. To je mnogo značilo svim građanima Sarajeva, davalo im je snagu jer je grad još živio.

ZDRAVLJELjudi su bili očajni, pucalo se na sve strane, a ja sam bila najsrećnija na svijetu zato što sam bila trudna.

GLJIVEGajim gljive u podrumu. A pravila sam kolač od graha. Grah dobro skuhaš i dobro ga izmiksaš (ručnim mikserom) ili izgnječiš kašikom. Zatim ga pošećeriš i kasnije pospeš kakaom iz lanč-paketa. Izgleda kao kesten-pire.

RAŠLJAMA DO VODEOpstali smo zahvaljujući instinktu za preživljavanje. Nije bilo vode, nismo imali šta da pijemo, pili smo kišnicu. Probao sam da rašljama tražim vodu ispod kuće. Našao sam vodu na tri metra dubine. Bilo je to veliko veselje.

VODANapravio sam tuš na balkonu. Kantu sam zavezao za gredu, tako da je kiša padala u nju. Kasnije sam se nasapunjao i pri povlačenju konopca kanta se nagne i saperem se tom kišnicom.

Igrao sam fudbal.

Pretrčavao sam raskrsnice 300 kilometara na sat.

Išla sam na horske probe.

Budući da sam smršala 20 kg, prepravljala sam staru odjeću.

Pravili smo lutkarske predstave u stubištu, na stepenicama.

MARATONACTrenirao sam tri puta dnevno, na sarajevskim ulicama. Prelazio sam po 25 do 30 kilometara. Svaki trening je zahtijevao jaku hranu, ali nisam mislio o tome, jer sam se kao i drugi borio da preživim i da se nastavim baviti sportom. I da odem na takmičenje u maratonu.

Trenirala sam atletiku.

TANGOPokušao sam da ljude izvučem iz skloništa i podruma, da bi zaplesali, da plešu dok okolo padaju granate; i tu sam ideju sproveo. Ljudi su je prihvatili i plesali. Bio je to prvi tango u Sarajevu pod opsadom.

GOBLENBio je to vid trampe. Vezla sam goblene i mijenjala ih u komšiluku za lanč-pakete iz humanitarne pomoći.

KUPANJEJedan geler je probio oluk koji prolazi pored prozora našeg WC-a. Od folije za prozore napravila sam lijevak koji je išao direktno u moju kadu. Kada pada kiša, moja kada se punila vodom. Moj izum je bio kako se okupati u dva litra vode.

PODRUMNismo imali pravi podrum, pa smo u vrijeme granatiranja sjedili na stepenicama, ponekad sam čak tamo i spavala, sjedeći.

PIJACAPravila pijace su bila: mijenjaš ono što imaš za ono što nemaš. Trampa je npr. kad daš 3 kg duhana za 1 kg mlijeka u prahu, ili cigarete za brašno i šećer.

TRAMPANapravim jedan cvijet kod kuće, ukras za kosu, nešto specifično, i za to dobijem paket pelena, koje inače u to vrijeme ne bih mogla sebi priuštiti.

Dobra muzika u dobrom društvu u slobodno vrijeme.

BOLNICEPacijentima je bilo hladno pa su ponekad spavali skupa ispod više deka, u kaputima, sa šalovima, rukavicama, s kapama na glavi.

ČITANJEČitala sam uz svjetlo kandila. Znam da su mlađi ljudi od uličnog prodavca najčešće tražili Frojdovo Tumačenje snova. Ne znam zašto, stariji su više tražili Adlerovo Poznavanje čovjeka, vjerovatno su svi htjeli da čitaju neke teže stvari da bi zaboravili na one ratne teškoće. Platon i Hegel bili su bestseleri.

TRANSPORTNemali broj puta sam bila suočena sa situacijom gdje je zaista bilo suludo preći određene dijelove pod redovnom snajperskom paljbom i avionom, a kamoli biciklom.

KLIKERIDobio sam klikere u raznim bojama. I oni su se vrtjeli preda mnom.

KOLICA ZA VODUOd sanki i rolšua smo napravili kolica za prevoz vode.

KRETANJEKrećem se krijući se iza zaklona od kontejnera i zgrada.

Radio sam tako naporno i bio tako umoran i fizički i mentalno da je spavanje bilo najbolji lijek.

U slobodno vrijeme popravljao sam satove.

FLAMENKOStala sam na pozornicu i pjevala smrznutoj, gladnoj i žednoj publici kojoj je ovaj dolazak bio važan kao sve druge njihove osnovne potrebe. Oči u oči s gledalištem koje se nalazi u istoj životnoj opasnosti kad dolazi na koncert ili predstavu i kad s predstave odlazi svojim kućama. Na neki način, svi smo mi jednostavno bili osuđenici: i mi koji smo morali doći da sviramo, pjevamo ili igramo predstavu i publika koja je došla da je gleda. Mi smo zajednički igrali Sarajevski rulet, Dance Macabre, taj ples sa smrću.

RECEPTIDa bi se napravila nekakva sarma od nekog lišća, ako nema mesa, može i bez mesa, ako nema bibera može i bez bibera.

‘TRASH’ FASHION SHOWVidjelo se da su te haljine izvađene iz naftalina bile i lijepe i lijepo su stajale na tim mladim djevojkama. Revija je bila vrlo vedra i mada su okolo padale granate, atmosfera je bila lijepa. Umjesto reflektora smo koristili baklje.

GRADITELJDok oni razgrađuju, ja gradim. I tako četiri godine. To je, na neki način, recept za mentalno zdravlje.

Napravio sam da vokmen radi na dinamu od bicikla pa kad god sam vozio bicikl, slušao sam muziku.

Trudio sam se da se osjećam što je moguće bolje.

Za vrijeme granatiranja, prala sam veš.

Ništa nisam planirala niti donosila odluke unaprijed.

U slobodno vrijeme sam pisao pjesme.

Dotjerivala sam se iz inata.

RAZMJENA DOBARAZa čizme se mogla kupiti jedna ili dvije kile šećera. Na pijaci se uspostavio novi vrijednosni sistem: auto košta 2 DM, a kilogram šećera 100 DM.

KOLICA ZA PREVOZNapravio sam kolica od dječijih kolica. Na dječija kolica sam stavio rolšue i dobio kolica za prevoz vode. Tako sam mogao donijeti po 60-70 litara vode.

IZUMILiježemo što ranije, a ustajemo što kasnije, da bi preskočili bar jedan obrok.

Odmarao se i pričao sa ženom.

DNEVNE NOVINEŠta je značilo raditi u podrumu Oslobođenja? Značilo je sjediti u polumraku uz neku uljaricu, nas desetak sjedimo okupljeni oko hladne peći čekajući večer da se upali agregat, jer smo štedjeli naftu, samo da bi novina izašla, makar i na ona dva lista, jer smo znali da nas građani ujutro na ulicama čekaju kao gladni hljeba.

ZAGRIJAVANJETjeram djecu da trče da se zamore da ne bi tražili da idu napolje, a zabavljala sam ih tako što sam im pravila improvizovane figure iz bajki, npr. likove iz Crvenkapice, Snjeguljice... Pravila sam i odjećicu za te figure, tako da su te figure mogli i oblačiti. Poslije sam to morala praviti svoj djeci u ulici.

Slobodno vrijeme bih provodio sa ženom u bašti.

TRAMVAJMi iz Gradskog saobraćaja smo pokušali sve da zaštitimo tramvaje. Postavljali smo kontejnere i autobuse kao zaštitu od snajpera, kasnije čak i komade platna kako snajperisti ne bi vidjeli da prolazi tramvaj.

CIGARETEPušim kamilicu zamotanu u novine, a nekad i list od lipe.

THE PIECE OF ARTLimit stvara kreaciju.

TRANSPORTU gradu bez automobila, s opasnim raskrsnicama, morali smo prevoziti vodu, drva, humanitarnu pomoć. Tako da je u Sarajevu nastalo more kolica ručno pravljenih od različitih materijala.

ŠKOLAČas je trajao 15 minuta. A granate su padale svuda oko nas.

FAMA POKRETNI UNIVERZITETPozvali smo nekoliko profesora iz svijeta da u prelijepoj bašti punoj ruža drže predavanja građanima Sarajeva; predavanja iz historije, jezika, umjetnosti, graditeljstva. Bio je to pokretni univerzitet na otvorenom. Ljudi su pažljivo slušali predavanja, profesori su dali najbolje od sebe: i jedni i drugi su prećutno dijelili pravo na intelektualni otpor strašnom barbarstvu dugotrajnog ubijanja grada. Razlika je bila uspostavljena; koristila se svaka prilika da se ne preuzme status žrtve, nego pobjednika.

Učila sam engleski i pripremala ispite.

Čitala sam stare romane, a i knjige, ponekad i po dva-tri puta.

Čitanje me opuštalo i pomagalo da zaboravim svakodnevnicu.

HRANADobijali smo humanitarne lanč pakete koji su za nas u to doba bili čarobni. Sadržaj je bio takav da ste od jednog gotovog slanog jela, koje je bilo upakovano u foliji, mogli napraviti ručak za pet osoba. Znači, cijela porodica je mogla, uslovno rečeno, da dobro ruča.

U slobodno vrijeme sam pravila ratne specijalitete.

Po kućama sam popravljao televizore. Ljudima se to često kvarilo zbog naglih nestanaka i dolazaka struje.

BAJKEPričam unucima bajke, da ne čuju i ne misle.

ŠKOLAKada ne mogu ići u školu pod granatama (nastava se održava samo kad je mirno), predmete odgovaram preko telefona, tako što nastavnik nazove od svoje kuće i ja tako odgovaram.

‘TRASH’ MODNA REVIJAVidjelo se da su te haljine izvađene iz naftalina bile i lijepe i lijepo su stajale na tim mladim djevojkama. Revija je bila vrlo vedra i mada su okolo padale granate, atmosfera je bila lijepa. Umjesto reflektora smo koristili baklje.

ODLAZAK NA FAKULTETIšla sam na fakultet da polažem ispite, dotjerana koliko se moglo, prolazeći pored zaštita od snajpera koji su bili više mentalna zaštita nego stvarna. Nikad nisam mogla biti sigurna hoću li se vratiti živa ili ne. Ponekad sam skidala cipele da pretrčim raskrsnicu.

PIJACAOd tri bicikla napravio sam jedno i prodao ga za dobre pare.

MUŠKATLEDijelila sam vodu sa mojim povrćem i mojim muškatlama.

RUČNI VENTILATORLjeta su bila vruća. Napravio sam ručni ventilator od raznih otpadaka. I radio je.

Pokazali smo duhovitost u potpunom ništavilu.

Radio sam nonstop, a kad nisam radio, mislio sam šta još treba da uradim i to me zabavljalo.

RECEPTIMorala sam izmišljati raznu hranu. Naprimjer pitu od graha. Grah dobro skuhaš, dodaš luka i bibera, ako ima, i sve to dobro izgnječiš i razbacaš po jufki. Kasnije se fino ispeče i to je pravi specijalitet.

KOLICA ZA VODUTrebalo je kilometrima ići po vodu, napravili smo kolica koja mogu prenijeti 200 litara vode. Toliko nam je trebalo svaki dan. A tamo gdje smo točili, čekali bismo od 10-12 sati da dođemo na red. Svaki dan.

BUBNJARUdarao sam bubnjeve, stvarao buku jaču od buke koja je napolju razvaljivala grad. Niko se nije bunio.

ŠAHŠah smo igrali u haustoru, u podrumu, po ćoškovima. To je bio još jedan način otpora, borba kroz sport, borba kroz nešto što je značilo da u Sarajevu ne caruje smrt.

SVJETLOPravili smo male uljarice tako što smo kroz čep provlačili neku traku ili kanap koji je služio kao fitilj.

Donosili smo odluke u posljednjem momentu, nikad nisi mogao biti siguran u bilo šta.

U slobodno vrijeme izlazio sam sa prijateljima da ne zaboravim stare navike.

RUČNO RAĐENE PEĆIReciklaža je zakon opstanka: napravio sam peć od veće konzerve graška, a od metalne cjevčice sam napravio solunar i na toj pećici kuham čaj u avliji.

VJENČANJEVjenčala sam se u ratu. Tada su nam drugovi mog muža uplatili bračno putovanje dva dana u Holiday Innu. To je bilo fenomenalno i nikad neću zaboraviti.

U slobodno vrijeme sam čitala stare časopise, prije nego što ih naložim.

Bila s komšinicama i razgovarala s njima uz kakao.

BUNARIskopali smo bunar. Našao sam vodu negdje na tri metra. To je bilo veliko veselje.

KUĆNI LJUBIMCI Zahvaljujući vakcinama koje smo uspjeli unijeti u grad kroz tunel, uspjeli smo da opet cijepimo pse. Moja komšinica je imala mačku s kojom je dijelila hranu. A moj drug je imao papagaje i kupovao im hranu za ptice. Mijenjao bi šteku cigareta za hranu, nije mogao dopustiti da uginu od gladi.

PAPUČICE ZA BEBEMoja mama je plela papučice za bebe. Nismo poznavali nijednu bebu, ali smo pronalazili ostatke vune i to joj donosili. Plela je najljepše i najmekše papučice, potpuno se u to zadubivši da bi zaboravila da joj granate padaju po balkonu.

BAŠTEU bašti imam blitvu, krompir, tikvu, paradajz, luk...

MASLAČAKMesa nije bilo, hrane nikakve, svi su po baštama i po dvorištima brali maslačak, tako da se te godine maslačak do jeseni naprosto iskorijenio.

HRANAPosadila sam sjeme japanskog paradajza u žardinjeru na balkonu i cijelo ljeto sam jela slatki japanski paradajz.

KUĆNI LJUBIMCIBez obzira na granatiranje, izlagači su doveli svoje pse, bilo je čak i pudlica, s kikicama, kao u najljepše doba. Tada su se svi čudili kada sam govorio da psima u obroku daju germe. Mislili su da od germe psi kvasaju. Pas nije hljeb i ne može kvasati od germe.

MODERNO JE ONO ŠTO IMAŠOblačila sam helanke i patike, da bih se mogla brže kretati i trčati.

ZMIJSKE CIPELEJedna cipela od zmijske kože bila je dovoljna da se skuha grah: promijenio se sistem vrijednosti i namjena predmeta, ali to je prije svega zahtijevalo novi način mišljenja. Zmijske cipele su u bivšem vremenu pripadale društvenom prestižu, ali pod snajperima su bile neudobne za trčanje – te su ispunile svoju korisnu svrhu: ručak za porodicu u gradu bez ogrijeva. Grijali smo se još na tene, plastične flaše, itisone, gume, namještaj, knjige, papire, parkete, vrata, jorgane, skije, dječije igračke...

RECIKLAŽAReciklaža je bila zakon opstanka: ‘Ne bacaj ništa što više ne koristiš!’

RECEPTIČesto sam pravila ljekovite preparate od prirodnog bilja. Naprimjer za vrtoglavicu i jačanje organizma napravila sam smjesu od špiritusa i bijelog luka. Svaki dan se uzima po kap više, dok se ne postigne broj od 25 kapi. Uz pomoć te smjese jačali smo organizam. Dijelila sam to po komšiluku.

Nisam ništa izumio, ali se nisam brinuo i nervirao.

Moji prijatelji i ja smo pravili zabave samo da se opustimo. Koristili smo akumulatore iz kamiona da slušamo muziku.

SARAJEVO ‘LIFE’SARAJEVO ‘LIFE’ Snimali smo naslovnu za naš Life magazin, a po originalnom izdanju LIFE magazina iz 1936. godine na čijoj naslovnoj strani je Elizabeth Taylor. Na naslovnici našeg izdanja bila je Amra na -26°C. Obukli smo je u nekoliko slojeva da bi preživjela ovo snimanje i odštampali magazin Life kojim smo onima napolju htjeli pokazati kakvi ljudi žive u Sarajevu pod opsadom i kako razmišljaju. Na pitanje da li bi se – da mogu birati – reinkarnirali, i u koji oblik, svi oni su odgovorili pozitivno i svi su rekli da bi se opet vratili kao ljudi. Rekli su baš tako, iako je to bila četvrta godina opsade i iako je u Sarajevu vladala teška zima.

NAMJEŠTAJ ‘ HAZNADAREVIĆ’Znao sam prepoznati dasku koja mi treba za namještaj, a daske sam uzimao s golubarnika, s kokošinjaca. Jednu cijelu garnituru napravio sam od orahovog drveta, a daske sam nabavljao s pet različitih lokaliteta. Tako je ova garnitura bila u obliku listova. A jednu kompletnu garnituru sam provukao kroz tunel i izvezao u SAD. Tako da je to bilo malo neobično. U okruženju, granate padaju, ubistva, ruši se sve, a ja dajem reklamu da firma Haznadarević u Sarajevu proizvodi namještaj. Da je Haznadarević ostao tu i da proizvodi. I da kroz tunel izvozim u Ameriku.

Čitala sam i to me opuštalo da zaboravim na svakodnevnicu.

MIŠOLOVKANapravio sam mišolovku od kartonske kutije. Ulovio sam 23 miša.

U slobodno vrijeme sam razgovarala sa djecom, to me opuštalo.

EKONOMSKI PORODIČNI LANACTim koji je garantovao opstanak bili smo otac, brat i ja. Uspostavio se ‘porodični ekonomski lanac’ u koji su se ljudi udruživali, svaki sa svojim dijelom u grupnom naporu za opstanak. ‘Lanac’ je besprijekorno funkcionisao po novim pravilima na koje je svaki pojedinac rekao DA. Jedino se moglo preživljavati u okviru porodice, kroz jedan mehanizam polu-trampe, polutrgovine, polu-šverca.

Bio sam s porodicom, jer nisam znao hoću li preživjeti sutrašnji dan.

VEČE UZ TELEVIZORNaša porodica je uz pomoć akumulatora imala toliko struje da smo mogli gledati TV program, kad padne mrak, da ne mislimo na ‘ono napolju’. Čekali smo dobar film na televiziji da otplovimo iz stvarnosti. Čak su i horor filmovi bili Tom i Jerry u odnosu na stvarnost.

STRIPDobio sam narudžbu da nacrtam strip za jedinstveno izdanje magazina Life. I nacrtao sam nekoliko tabli.

ROCK GRUPA ‘SIKTER’Otvorili smo mali studio u zgradi televizije koja je bila zaštićena od pogodaka. Bilo nas je oko 50- 60 muzičara i svi smo radili zajedno, postali smo bliski, pjevali jedni drugima i pitali za mišljenje, što nikada prije nije bilo moguće zbog sujete i plagiranja. Imali smo ogromnu produkciju novih pjesama. Moj savjet za mentalno zdravlje: uživaj u svemu i nikad ne gledaj iza sebe.

ŠKOLAProfesori su nam na kraju svakog časa govorili: ‘Čuvajte se’. Mi smo njih pitali: ‘Kako ste?’ Nije bilo ni ‘Dobar dan’ ni ‘Doviđenja’. Pozdravi su se izmijenili skroz. Nismo se dizali kad je profesor ulazio zato što apsolutno nije bilo potrebe, jer su oni nas poštovali isto koliko i mi njih, živjeli smo u istom paklu i nije bilo potrebe da sad nešto previše formališemo.

SKIJANJESkijali smo po ulicama Sarajeva dok su okolo pljuštale granate. Ljudi koji su bježali vidjeli su dva lika koji nose skije i mislili da smo s drugog svijeta. Ali ja sam tada htio da snimim videopismo svojoj djevojci koja je bila u Švedskoj, htio sam da joj pokažem kako mi živimo, šta radimo. A skijanje sam snimao jer je to bilo nešto što je tada bilo nemoguće. Apsolutno nemoguće. Ja sam tim skijanjem projektovao svoje snove, jer sam sanjao da idem na planine da skijam. A naravno, to nisam mogao, na brdima su bili snajperisti. A moje video-pismo je bilo bez tona, pokriveno muzikom, to izgleda kao neki spot, kao video-razglednica, turistička...

HLJEBKada je francuski predsjednik Miteran došao u Sarajevo, donio je jednu najlon kesu s 2-3 kg. kvasca, pa je francuskim mirovnim snagama u Sarajevu obećao da će nam Francuska prvom prilikom poslati veće količine suhog kvasca. Sedam dana nakon toga u Sarajevo su došle prve količine suhog kvasca.

Slikao sam i radio u vrtu.

GRIJANJEKako nije bilo ni struje ni plina, morali smo rezati granje ili skupljati papir da preživimo. A penzija je vrijedila dva jajeta.

SVJETLONapravila sam lampu. Cjevčica od infuzije se ubode u crijevo od plina, a na drugom kraju se postavi prazan uložak od olovke i tako se stvara svjetlost za osvjetljavanje prostorija.

SPORTBila je to trka na 800 metara. Djeca su sišla u kanal, zagrijavala se u kanalu na onoj sjevernoj strani stadiona koja je zaštićena od hitaca. Poslije zagrijavanja, okupimo ih za start opet na mjestu koje nije predviđeno za start, jer je stvarni start trke na 800 metara na suprotnoj strani, ali tamo nije bilo sigurno. Startovalo se u momentu kada se nije znalo da li je dan ili noć, tek toliko da takmičari vide gdje trče, ali da na stazi budu u nekoj vrsti sjene da snajperisti ne bi vidjeli njih. Zamolili smo ih, i oni su to i uradili, da donesu bordo dresove – u boji atletske staze.

SKULPTORDan mi je počinjao kafom na fakultetu, onda rad sa studentima ako nema granatiranja. Popodne sam pravio skulpture ako ima struje; pravio sam ono što znam, instalacije od materijala na koje bih našao u ruševinama. A onda bi pala duga noć; u mraku sam slušao detonacije.

DJECAKad u školi dobijem pozitivnu ocjenu, mami dam da naloži papir sa kog sam učila, a dok vatra gori ja žurim da nešto pročitam i naučim dok ima svjetlosti.

HRANANapravio sam takav jedan blanše od lucerke, vjerujte da ja nikad nisam ljepšu salatu u životu pojeo. Poslije dva-tri dana, kad su ljudi videli da se to koristi, lucerke više nije bilo u gradu Sarajevu.

BLUEU trećoj godini opsade, mada se nikada nisam žalila, ja osjetim strašnu potrebu da vidim more. Svuda mi se ukazivala plava boja. Da bi me utješio, moj prijatelj Edo, slikar, naslika za mene Plavo.

KUHANJE NA GRANČICEUjutro ustanem, kad čujem motorka da radi na brdu, ja trčim za tim drvima, vjerovali ili ne, u tu šumu, to kad padne veliko drvo, to invazija naroda napadne to drvo. A ja uzimam šta meni preostaje, onako malo, ja sam zadovoljna bila, a kad dobijem grane, to je bila za mene premija. Pa onda štrikovima vučem na leđima i tako sam dovlačila kući da bi opstali i kuhala na grančicama da razgodim grane da traju što duže.

MIRIS RUŽA‘Nisi valjda Tršćansku ulicu prelazila zbog ruža’, pitali su me? Jesam, odgovarala sam. (Tršćanska ulica bila je najopasnija ulica u gradu, potpuno otvorena prema nevidljivim snajperistima raspoređenim na brdu svuda oko grada.)

BOLNICAZamislite čovjeka koji legne na operacioni sto u prostoriji gde je -5° C. Tako da smo praktično radili u jednoj vrsti hibernacije. Moguće da je i to bio razlog što su ti naši pacijenti mogli podnijeti opsežne i teške operativne zahvate. Topli obroci su se spremali u kazanima ispod kojih se ložila vatra. Praonica rublja je radila na isti način. Dnevno se u prosjeku pralo oko dvije tone rublja, ručno. Pošto u to vrijeme nismo imali ni drva, bili smo prisiljeni da siječemo stabla unutar Kliničkog centra.

GRADSKI VOZNapravili smo ‘gradski voz’ koji je vukao jedan kamion, a nazvali smo ga UNILOK 1000. To je specijalno vozilo koje može da se kreće i po šinama i po drumu. Tom vozilu smo konstruisali male željezničke osovine, tako da nam ne bi iskakao iz šina, a na njega smo prikačili tri mala putnička vagona koja su ranije saobraćala u lokalnim vozovima. Imali smo tehnički problem, kako na improvizovanim stajalištima zakočiti taj mali voz. Kamion nema kočničke uređaje za željeznicu, a željeznica je u svojim vagonima imala ručne kočnice. Onda smo u vagone postavili radnike koji su takav voz prilikom zaustavljanja kočili ručno.

BAŠTE ZA PREŽIVLJAVANJESoros fondacija nam je podijelila 16.000 kesica sjemena za bašte i od tad je Sarajevo postalo velika bašta za preživljavanje. Svaki komad prostora smo koristili kao baštu: prozore, balkone ili zemljište uz kuće. Proizvodili smo rasad u svemu onome što smo mogli naći. Ako jednom domaćinstvu omogućimo da zasije 100 kvadratnih metara zemlje i posije krompir i ako ima jednu kozu uza se da bude tu, mi garantujemo da će to domaćinstvo preživjeti.

RUKAVICETrampa je bila način opstanka. Plela sam rukavice od ostataka raznobojne vune i mijenjala ih za hranu ili cigarete. A moj komšija mi je pričao kako mu je jedna starija gospođa donijela pola litre konjaka za Nostradamusova Proročanstva. Pravo se obradovao toj razmjeni, smatrao je da je jako dobro prošao. Pošao je kući, poslije svih tih tegoba i svega preživljenog, sretan da se opusti. Međutim, prolazeći preko pijace, a znao je da kod kuće nema brašna, pitao je jednog prodavača: ‘Mijenjaš li konjak za brašno?’ Jedva je dočekao i dao mu je šest kilograma brašna za onaj konjak. Jest da je tu noć dosta patio, ali moralo se preživjeti.

BAŠTEA kad smo došli do te zeleni, to je bilo za nas jedno veliko veselje, pravi praznik kad se na našem trpezarijskom stolu našao list kupusa.

TRAMVAJDešavalo se, kao što je poznato da su granatirali i snajperskim hicima gađali putnike u tramvajima. Tramvaji uopšte nisu mogli voziti na takozvanoj snajperskoj aleji, ali smo insistirali da se odvija što više redovnih životnih aktivnosti, kako bi ljudi ipak osjećali da žive, a ne da su zatvoreni u jednom kavezu.

IGRA ZA DJECU ‘KVAZIMODO’Napravio sam igru od devet elemenata i nazvao je Kvazimodo, zbog ne baš lijepog izgleda. Izrezivao sam papir geometrijski pravilno, imitirajući origami. Vidio sam da se u tih devet elemenata, kada se slažu na različite načine, mogu dobiti sva slova, svi brojevi, cuke, mace, neki novi geometrijski oblici... Tako su djeca provodila slobodno vrijeme. Igrali smo se svim tim kartama, zabavljali se i brže učili slova.

Vozio sam bicikl.

Igrao karte, šah i domine s komšijama i prijateljima.

Bio sam na nekoliko vjenčanja i dobro smo se zabavili.

LETAČ IZNAD RIJEKEMi tada nismo mogli spriječiti razaranje grada, ali smo se na neki način odupirali da taj grad bar duhovno pulsira. Da smo dopustili da ovaj grad i duhovno umre, grad bi tad i zaista bio mrtav.

VALUTEValute na pijaci su cigarete, marke, funte, bonovi, bh. dinar, roba... dolar slabo stoji. Cigareta je jedina valuta koja je vrijednost očuvala tokom cijele opsade Sarajeva. Marka je išla gore-dolje, kao i dolar... naš dinar je tada dobro proklizao, ali je cigareta bila valuta za koju ste bili sigurni da možete uvijek dobiti pravu protuvrijednost (cigarete za brašno, šećer). Kasnije se za bilo koji proizvod uzimalo i zlato, iako je bilo malo ljudi koji su htjeli da uzmu zlato, zbog toga što od zlata nisu mogli da prežive pa su radije uzimali cigarete ili novčanu valutu, bilo koju.

Moj sin je igrao tenis, naravno, u podrumu.

Imao sam željezne živce i veliko strpljenje.

PRIJATELJSTVOImali smo psa s kojim smo dijelili hranu.

KUĆICA ZA PSA OD VEŠ MAŠINE‘Ne bacaj ništa što ne možeš iskoristiti!’, tako nismo bacili ni mašinu za veš. Ona više nije služila svojoj namjeni, nije bilo vode, nije bilo struje. A naš pas nije imao kućicu, pa je dobio kućicu od veš mašine iako je ustvari stalno bio sa nama, unutra, jer se i on bojao granata. Ali tako smo u tome proveli vrijeme i nismo mislili ništa osim kako to napraviti.

RAVELOV BOLERONapravili smo ozbiljnu baletsku predstavu. Koliko je nama igračima bilo važno da svaki dan dolazimo na probe i održavamo svoju izdržljivost, i fizičku i mentalnu, tako je i publici bilo važno da dođe i gleda ovu predstavu. Bila je to, na neki način, garancija da ipak živimo u svijetu u kome je moguće ostvariti nešto što je teško postići čak i u normalnom životu – kao što je napraviti baletnu predstavu.

SASTANAKPopodneva sam provodio s djevojkom. Slušali smo radio prikačen na akumulator. Tako smo simulirali normalan život mladih ljudi. To je bila jedna kolektivna iluzija. Koncepcija tog radija bila je muzika koja je mirisala, imala ukus mora.

REKONSTRUKCIJA KRALJA TVRTKAKralj Tvrtko me privlačio jer je bio jedan od najčuvenijih bosanskih kraljeva. Otkrio sam da je bio visok 207 centimetara. On je znao kako treba vladati Bosnom. Htio sam rekonstruisati njegov lik i stas, pa sam crtao grafičkom olovkom. Kralj Tvrtko je svojom umnom sposobnošću znao kako vladati, s kim sarađivati. Baš to sam ovom rekonstrukcijom htio pokazati, da je to um bosanski.

MJUZIKL KOSATo je bila oaza iluzije u teatru, iluzije da postoji neki normalan život. Kažem iluzije zbog toga što je to trajalo po dva sata. Na sve predstave u gradu publika je dolazila rizikujući da pogine, samo da bi nakratko zaboravila stvarnost.

Jedino što mogu savjetovati je raditi i samo raditi.

U slobodno vrijeme sam pokušavao da se odmaram od rata.

ŠKOLABilo je strašno hladno. Učenici su drva donosili u kesama, drvo po drvo, sakupimo malo da možemo naložiti bar dvije-tri vatre, da barem ublažimo hladnoću da bismo mogli da radimo. Učenici su dolazili u školu između granatiranja.

KARTANJEU slobodno vrijeme sam čitao, igrao šah s komšijom, igrao karata sa prijateljima. Akumulator nam je davao struju, imali smo karte i jedni druge zabavljali igrom kojoj bismo se potpuno predavali.

SAVJETUberi ručak, ulovi večeru!

ŠEMSAUvijek nasmijana, dotjerana, spremna za izlazak. Nikada ne pokazati strah, ne trčati, kretati se normalno, uprkos onima koji su je na svakoj raskrsnici mogli vidjeti kroz snajper: ‘Mislim da sam ostala pri pameti zbog toga što sam puno radila fizički.’

U slobodno vrijeme bavila sam se ‘poljoprivredom u saksijama’. To me smirivalo.

MOLIJER U SARAJEVUGlumac Vladimir Jokanović rekao je: Imao sam priliku da izađem prije početka predstave i da publici kažem otprilike ovako: ‘U dvorani je stepeni toliko i toliko, da li želite da vam igramo predstavu ili ne?’ Vjerujte da niko nije otišao da su svi kazali: ‘Molimo vas igrajte predstavu’.

RECEPTIPravila sam kokice od riže. Stavi se više ulja u tavu i sačeka se da se ulje zagrije. Onda se stavi riža i sačeka se da nabubri i malo požuti. To je dobro da se jede kao jelo i kao zabava, za grickanje.

KULTURABilo je jednostavno dokučiti smisao života i smrti. U predstavi Alcestis baš se o tome radi. To je žena koja se žrtvuje, koja pristaje da umre umjesto svog muža. Svi smo mi bili u sličnim situacijama: hoću li ja ovog puta ići po vodu, a da moj muž ostane kod kuće, ili moja djeca, ili nije važno ko. Svi smo se mi na neki način žrtvovali.

Družila sam se sa prijateljima da ne mislim o onom što se događa.